BEGIN:VCALENDAR
VERSION:2.0
PRODID:-//Prostori koji pokreću - ECPv6.10.1.1//NONSGML v1.0//EN
CALSCALE:GREGORIAN
METHOD:PUBLISH
X-WR-CALNAME:Prostori koji pokreću
X-ORIGINAL-URL:https://prostorikojipokrecu.ba
X-WR-CALDESC:Events for Prostori koji pokreću
REFRESH-INTERVAL;VALUE=DURATION:PT1H
X-Robots-Tag:noindex
X-PUBLISHED-TTL:PT1H
BEGIN:VTIMEZONE
TZID:UTC
BEGIN:STANDARD
TZOFFSETFROM:+0000
TZOFFSETTO:+0000
TZNAME:UTC
DTSTART:20240101T000000
END:STANDARD
END:VTIMEZONE
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=UTC:20240119T190000
DTEND;TZID=UTC:20240119T190000
DTSTAMP:20260526T220302
CREATED:20240117T141225Z
LAST-MODIFIED:20240117T142455Z
UID:7098-1705690800-1705690800@prostorikojipokrecu.ba
SUMMARY:Izložba "Molitve u bjelini" - Igor Borozan
DESCRIPTION:Klub knjige “Ivo Andrić” nastavlja s realizacijom svog projekta Povezani kroz umjetnost\, koji implementiraju uz financijsku podršku Vlade Ujedinjenog Kraljevstva.\nOvaj put se povezujemo kroz izložbu Igora Borozana\, Molitve u bjelini\, koja će biti otvorena u Centru za kulturu\, na adresi Rade Bitange 13\, u petak 19. siječnja\, u 19\,00 sati. \nOdlučan dizajn\, kao i do sada\, promo materijala\, izradio je Manlio Napoli\, dok je predgovor za katalog napisao Miljenko Jergović\, koji s Vama dijelimo u cijelosti. \nDobro došli\, kako na izložbu\, tako i na ugodno druženje u prostorijama Centra za kulturu! \n“Jedenje zida\no slikama Igora Borozana \nNa svakoj od ovih slika nešto se zbiva. Na nekima je tajanstvena poruka\, mitski znak\,\nskriveno slovo neodgonetnutog alfabeta\, šifra. Na drugima\, a njih je više\, neko je fizičko zbivanje.\nSlike su bijele\, crne i sive. Na jednoj nakrivljeni je križ\, u savršeno preciznom odnosu s ravninom\nsvijeta\, s crtom horizonta. Na svakome kršćanskom groblju\, bilo gdje na svijetu\, naročito na\ngrobljima malih i zabačenih gradova\, pogotovo onim malo starijim\, postoje ti nakrivljeni križevi\, na\nkojima se obično više ne prepoznaje ime. Odživljeni život nepoznatog čovjeka sveo se na znak\, na\nnešto što je korak od apstrakcije. A onda se znak pod utjecajima gravitacije i ostalih slika\, a onda\nse znak uslijed slijeganja zemlje u grobu\, precizno naherio. I tako je ostao.\nGubitak boja\, svođenje svijeta na bijelo\, crno i sivo\, paradoksalan je i proturječan proces u\nrazličitim svojim značenjima. Tako izgleda demencija\, najznamenitija je ona nazvana po doktoru\nAloisu Alzheimeru\, na čiju spomen-ploču naišli smo jedne godine\, slučajno\, u Wrocławu. Tako\nizgledaju bolesti zaboravljanja: sjećanja nestaje\, onoga jučer nestaje i nestaje sustava kojim se\nnova sjećanja skladište\, tako što nestaje boja. Ne ostaje ništa\, osim apstraktnih oblika\, iza kojih se\nrastvara svijet. Ostaju tuga i strah\, jer zaboravljač više ne zna što je taj svijet. Kao što ne zna ni\ndijete. Djetetov svijet\, sjećate li se toga?\, vidjet ćete to na Borozanovim slikama\, također je bijel\,\ncrn i siv. Boje nastaju kad i smisao. I onda nestaju.\nS druge strane\, međutim\, crno-bijela slika u iskustvu naše je civilizacije još uvijek temeljni\nmodel pamćenja. Kontingent sve naše prošlosti\, što započinje negdje sredinom devetnaestog\nstoljeća i traje sve do pred kraj šezdesetih godina dvadesetog\, u crno-bijelim je fotografijama i\nfilmovima. Dva svjetska rata uglavnom su bez boja. Bez boja je ono najimaginativnije vrijeme\nukupne čovjekove društvene i kulturne povijesti\, od 1918. do 1939. Crno-bijele su pedesete\, i crno-\nbijelo naše je dokumentirano sjećanje na prababe i pradjedove. Crno-bijela istovremeno boja je\nsjećanja i boja zaborava.\nI još nešto: Igor Borozan slikar je taktilnoga svijeta. Takav je\, uostalom\, i pjesnik. Jednom\,\nbude li mira i sabranosti\, netko će napisati nešto o tome kako je ovaj umjetnik zanimljiv upravo po\ntome što je on zapravo isti i kao slikar i kao pjesnik. Bivalo je onih koji su se usporedo bavili\nknjiževnom i likovnom umjetnošću\, ali gotovo u pravilu na različite načine. Borozan je u ova dva\nudaljena posla i umijeća isti. Zasad to samo pribilježimo\, pa ćemo\, možda\, kasnije.\nNego\, vratimo se: Igor Borozan slikar je taktilnog svijeta. Njegove radove trebalo bi\ntemeljito opipati\, preći preko svakog jagodicama prstiju\, čak i kada se čini da ničega pod tim\njagodicama nema. On naprosto ima potrebu to da slika\, imaginira\, stvara. Ili njegov gledatelj ima\ntakav dojam. Ili se gledatelju tako čini dok Borozanove slike gleda na fotografijama. Fotografija je\nmedij koji nam prikazuje motiv našeg interesa\, ali ga istovremeno udaljava od nas. Jer ga ne\nmožemo dodirnuti…\nMnoge od ovih slika izgledaju kao jedan zid\, uz koji sam na Sepetarevcu spavao u\ngodinama od 1969. pa otprilike do 1974. Spavao sam i nakon 1974\, ali prestao sam primjećivati\nzid. Zid bio je u bijelo okrečen. Malo siv od prljavštine s mojih dlanova\, i iscrtan bezbrojnim crtama\ngrafitne olovke tankoga vrha. Branili su mi da to činim\, ali nisam se dao. Te crte sad vidim na\nBorozanovoj slici. Taj zid na Sepetarevcu\, osim što je bio siv od mojih dlanova i iscrtan tankim\ncrtama grafitne olovke\, bio je izrovan mojim noktima. Najprije sam zgrebao sve slojeve boje\, a\nzatim sam\, godinama\, grebao i malter\, koji sam gladno jeo. Jedu li današnja djeca malter sa zidova\nsvojih soba? Taj zid\, taj malter\, vidim na Borozanovim slikama. Na neki način sam morao jesti taj\nzid\, da bih mogao gledati ove slike. Takvo je pravilo u životu i u umjetnosti. Tome\, uostalom\,\numjetnost i služi.”
URL:https://prostorikojipokrecu.ba/event/izlozba-molitve-u-bjelini-igor-borozan/
LOCATION:Centar za kulturu Mostar\, Rade Bitange 13\, Mostar\, 88000\, Bosnia and Herzegovina
CATEGORIES:Izložba
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://prostorikojipokrecu.ba/wp-content/uploads/2024/01/Molitve-u-bjelini.jpg
END:VEVENT
END:VCALENDAR