Midhat: Uz pomoć radionica pravimo dobre komunikatore i empatične mlade ljude

Autorica: Selma Žuljević
“Od mladih pravimo ne samo umjetnike, jer umjetnik se sam po sebi biva, pravimo dobre komunikatore – ljude koji mogu između sebe komunicirati, kao i sa svojom okolinom. Mi želimo da naša djeca razgovaraju sa tuđom djecom, svojim roditeljima, da zajedno naučimo koji nas osjećaji tište, šta nas to mori, o čemu se previše priča, o čemu se treba malo šutiti, a o čemu moraš biti glasan kao umjetnik,” kaže nam Midhat dok čekamo početak radionica ilustracije i strip umjetnosti u organizaciji Udruge MoStrip.
Midhat, arhitekta kojeg je ljubav prema ilustraciji, concept art-u i dizajnu usmjerila ka profesionalnim bavljenjem u navedenim granama umjetnosti, redovno dolazi iz Sarajeva u Mostar kako bi mlade podučio kako kroz umjetnost pronaći sebe.
O tradiciji dugoj sedam godina, Midhat kaže: ”Niti jedna udaljenost nije dovoljno velika, ukoliko je destinacija bliska srcu. Ja stvarno smatram Mostar i MoStrip svojom drugom kućom. Siguran sam do moje kolege isto razmišljaju, jer kad god smo u Mostaru to je jedan sastanak familije koja je vezana nečim puno skupljim od krvi, a to je ljubav, emocije i prijateljstvo. Nešto što se ne može kupiti.”
Kako tvrde njegove kolege, ovaj univerzitetski profesor insistira da vrijeme provedeno u Mostaru bude isključivo na volonterskoj osnovi.
“Apsolutno! Neke stvari ne možete kupiti, neke stvari se moraju pokloniti. Mislim da su ljudi iz MoStripa dokaz da ruka koja daje nikad nije prazna,” kaže on.
Olovka – glavna zvijezda i neizostavan alat u džepu
Format u kojem se radionice ilustracije odvijaju uveliko ovisi od broja i dobi djece koja dođu na njih. Ono što se Midhat, a i ostali predavači uvijek trude, jeste “zašareniti.”

“U tome uvelike pomažu djeca, njihove povratne informacije, način na koji oni pristupaju tom radu. Mi ih naravno stimulišemo koliko god možemo da nam postavljaju pitanja, ne samo po pitanju tehnike, nego šta bi oni voljeli raditi,” tvrdi Midhat.
Upravo u tom procesu kreiranja unikatnih i zabavnih radionica, kako za tinejdžere, tako i za studente, ključnu ulogu igraju ljudi koji stoje iza Udruge MoStrip, koja je uz podršku Projekta Mostar – Prostori koji pokreću kojeg finansira Vlada Ujedinjenog Kraljevstva, provodila projekat “Superjunaci zajedničke budućnosti Mostara – SuperMo.”
“Ljudi iz MoStripa su alfa i omega svega – sve počinje sa njima i sve se završava sa njima. Svi mi, bilo da smo veterani ili novi kolačić, se osjećamo maksimalno sigurno u njihovim rukama jer znamo da će nam kompletan ugođaj biti ne samo po našim, nego iznad naših mjerila. Oni uvijek uvedu nešto novo, nešto ljepše, čime dodatno obogate program, interakciju umjetnika, fanova, ljudi koji su zalutali sa ulice itd. To je razlog zbog kojeg mi radimo,” kaže nam Midhat.
Individualni pristup predavača, ali i otvorenost organizatora, ono je što privlači mlade da se iznova vraćaju na radionice, te dovode svoje prijatelje da budu dio iskustva koje je na njih ostavilo neizbrisiv trag.

“Svi pripadnici te stare garde prije ili kasnije počnu dovoditi novu raju – braću, sestre, momke, djevojke, raju iz komšiluka, kolege iz razreda ili sa studija, kao neku vrstu pozitivne afirmacije. Oni osjećaju da time vraćaju MoStrip-u. Tada se postavljaju kao neka vrsta malih autoriteta. Oni već znaju kako radionice teku, te mogu njihovim jezikom komunicirati sa svojim vršnjacima. Mi ipak moramo komunicirati sa dozom takta, polako pristupiti, kako bi se mladi otvorili kao osobe, a onda i kao umjetnici,” tvrdi Midhat.
Olovka, kao glavna zvijezda ovih radionica, alat je uz pomoć kojeg mlade osobe otkrivaju sebe i komuniciraju sa svojim vršnjacima.
“Ilustratori su osobe sa olovkama. Mi uvijek olovke nosimo sa sobom. Ne iz nekog straha ili opsesije, nego jednostavno iz razloga što smo uvijek spremni da ponudimo rješenje za svaki potencijalni problem koji naš kolega ili kolegica ima pred sobom. Ona nam omogućava da komuniciramo potencijalna rješenja na tuđe ideje u najkraćem vremenskom roku i najjeftinijem obliku,” kaže nam Midhat.
Timski duh u rješavanju problema ili blokada sa kojima se ilustratori susreću, prisutan je i među mladim polaznicima.
“Mi smo savršeno zadovoljni kad ih pustimo same da pričaju, prave organiski grupe, rade na zajedničkim projektima – neko nešto nacrta, neko ofarba, neko upiše tekst. Vrlo ohrabrujemo tu vrstu komunikacije. Zahvalno je gledati jer onda znamo da radimo nešto što je potrebno i što očigledno funkcioniše kod te djece,” kaže nam Midhat.
Da pripadnici “stare garde” ilustratora mogu dosta naučiti od svojih mladih kolega i polaznika radionica, potvrđuje i Midhat. Prema njegovim riječima, ultimativni trik za navigiranje uzburkanih voda današnjeg (umjetničkog) svijeta je timski rad obe generacije.

“Mi živimo u linearnom vremenu i moramo očekivati da se mijenjamo zajedno sa vremenom u kojem živimo. Najbolji alat za to je komunikacija sa novim generacijama. Oni su ti koji nam mogu pomoći da naša tranzicija odlaska sa scene bude što bezbolnija. Oni nas čine informisanim kada su u pitanju novi trendovi, novi načini komunikacije, novi senzibiliteti. Zauzvrat, mi njima dajemo informacije koje će ih pripremiti za one profesionalne i društvene izazove koji ih očekuju kao djelove društva koji će ga učiniti stabilnim. Šteta bi bilo kad mi ne bismo bili otvoreni za takvu vrstu komunikacije sa mladim ljudima,” kaže nam Midhat.
Dok Midhat i njegove kolege nastavljaju da prenose svoje znanje i strast prema umjetnosti mladima, postaje jasno da su radionice ilustracije i strip umjetnosti mnogo više od običnog crtanja. One su prostor gdje se generacije susreću, gdje se rađaju neka nova prijateljstva i gdje svaka nova linija gradi jedan novi svijet; svijet pun empatije, hrabrosti i ljubavi.