Javni prostori Mostara kao zajedničko dobro

Kolumna „Pisma na putu do kuće

Autor: Nikola Vučić

Osvrnemo li se na bilo koji od naših bosanskohercegovačkih gradova, pronaći ćemo neizbrisive tragove povijesnih rukopisa i isprepletenosti kultura. Pronaći ćemo, u njihovu višestoljetnom egzistencijalnom iskustvu složene značenjske putanje, na kojima počivaju priče, legende, kameni govornici, arhitektura, ljepota koja je ponekada imala i svoja ostvarenja u ‘estetici ružnog’. Naši gradovi su i podsjetnici na varljive politike i još varljivije sustave moći koja, dok traje, svjedoči osionost bez kraja na horizontu svih svojih djelovanja. Ali, unatoč svemu ovome, za jedan grad bez greške možemo ustanoviti da je knjiga raznolikih povijesnih iskustava, a njegovi spomenici, ulice, trgovi – podsjetnici na živahan i neporazan duh. To je Mostar.

Ovaj bismo hercegovački grad, što se na obalama Neretve gradio i još gradi, sa stanovišta političkih previranja, mogli bismo kritički opservirati satima, stranicama, knjigama. Ali Mostar je grad čiji su temeljni simboli poput Staroga mosta upisani na listu svjetske kulturne baštine; grad čiji javni prostori emaniraju i oživljavaju emancipacijske uspomene još živih građanki i građana – koji vlastitim životnim iskustvom svjedoče tu neupitnu emancipacijsku dimenziju mostarskih javnih prostora, baš kao što svjedoče i destrukciju najvećih povijesnih postignuća. Oni, mostarski ljudi, dobro znaju da je transformacija urbanih prostora dio ljudskog iskustva rasta i emancipacije, dio koji osvjetljava i socijalnu pravdu. Još su srećom svjedoci živi – dakle – oni koji znaju kako zajednički javni prostori imaju snagu da isijavaju i proizvode kolektivnu identifikaciju i emancipaciju građanstva.

I danas je grad Mostar, unatoč destruktivnim politikama koje se iz prošlosti nadvijaju nad sadašnjost življenja u njemu, prostor čiji javni trgovi snažno govore o njegovoj prošlosti, sadašnjosti i potencijalu njegove budućnosti.

Partizansko javno dobro

Partizansko spomen groblje; to remek djelo koji su mnogi željeli ili još žele vidjeti – iako na rubu devastiranosti snažan je podsjetnik da u Mostaru, iako postoji tradicija, danas ne postoji sustavno kredibilan odnos prema dragocjenom antifašističkom nasljeđu, a upravo je to nasljeđe najveći emancipacijski pečat u kojem su javni prostori oživljavali zajedničke radosti, zajedničko traganje za smislom. Arhitekt ovog remek-djela vjerovao je u svoje zdanje, kazujući o njemu da je poput minijaturnog Mostara, replike grada na rijeci Neretvi, njegovog idealnog dijagrama.

Ovaj kameni podsjetnik na antifašizam nosi duboku simboliku o kojoj nove generacije znaju malo i predstavlja mjesto sjećanja na borbu protiv fašizma, ali sjećanja onih koji nemaju moć kulturu sjećanja prenijeti na one koji dolaze. To je ujedno i upozorenje na opasnosti prekida u kulturnom kontinuumu grada, to ignoriranje važnosti znak je netolerancije, a vandalizam nad spomenikom dokaz je i tinjajuće mržnje. Zato, za Mostarce i Mostarke, očuvanje ovog spomenika nije samo pitanje zaštite kulturne baštine, već i očuvanja vrijednosti koje nas povezuju, pokreću i inspiriraju na zajedničku budućnost.

Nema sumnje u to da bi obnova i očuvanje ovog spomenika bilo potvrda dostojanstvenog odnosa prema umjetničkom i povijesnom nasljeđu antifašizma, već bi to pružilo zajedničkom javnom prostoru novu dimenziju – iznova bi Partizansko zablistalo kao mjesto okupljanja, obrazovanja i kulturnih aktivnosti.

Lijepi li su mostarski trgovi

Povijesni trgovi su uvijek bili središnja mjesta susreta, razmjene ideja i trgovine. U Mostaru, trgovi poput Španskog, Rondoa ili Musale nose posebnu simboliku, ali i dalje nas podsjećaju na to da javne površine moraju biti stalno iznova mišljene, osvježene idejama tako tako da potiču interakciju i društveni život, stvarajući ambijent gdje se ljudi osjećaju povezano i uključeno. Odsustvo inicijativa, idejnih rješenja, kreativnih rukopisa u javnom prostoru – stvara osjećaj zamora, automatizira percepciju, i javni prostor lišava simboličkog potencijala koji ostvaruju u urbanim sredinama čiji kreatori javnih politika javnom dobru, zajedničkom javnom prostoru, pristupaju kao živom tkivu, neodvojivom životnom segmentu grada i ljudi.

Vraćanje javnim prostorima nije samo pitanje arhitektonskog dizajna, već i društvene svijesti. Potrebno je, posebno u Mostaru, shvatiti vrijednost tih prostora kao mjesta susretanja naših zajedničkih nadanja, htjenja i želja. Trgovi i parkovi mjesta su gdje se građani mogu kreativno i performativno izražavati. I stvarati osjećaj zajedništva, povezanosti jednih s drugima, i povezanosti sa javnim prostorom kao takvim.

Mostar se još može, iznova u nebo vinuti, i izdignuti iznad provincijalnosti u koju ga guraju antimoderne snage. To znači promoviranje i investiranje u javne prostore koji su otvoreni za sve. Zato – kulturni događaji, javne debate, umjetničke instalacije i sadržaji inkluzivne kulture mogu vratiti život na mostarske trgove i parkove, spomenike. Oživjeti uspomene i stvarati nove…


Biografija 

Nikola Vučić, je rođen 1995. godine u Mostaru i jedan je od istaknutih mladih novinara i istraživača u Bosni i Hercegovini. Zaposlen je kao novinar i urednik na televiziji N1, a televizijska emisija koju uređuje i vodi “Izvan okvira” stekla je priznanje publike zbog dubinskog pristupa kompleksnim temama i intervjuima sa značajnim ličnostima. Svoju karijeru posvetio je istraživanju i izvještavanju o ključnim društvenim, političkim i kulturnim pitanjima, s posebnim fokusom na ljudska prava, rodnu ravnopravnost i društvenu pravdu.