Recept za očuvanje životne sredine – spoj ronjenja i umjetnosti 

Piše: Selma Žuljević

Monika, učenica trećeg razreda Gimnazije Mostar, već dvije godine ronilac je sa jednom zvijezdom. Bivšu plivačicu u svijet ronjenja uveo je njen kum, a ljubav za ovim sportom razvila je kroz ekološke akcije koje Ronilački klub Mostar redovno provodi.  

„Uvijek sam voljela biti u vodi – do 2020. godine sam trenirala plivanje u KVS Orca, pa je ronjenje bio prirodan nastavak. Kad sam napunila dovoljno godina, uhvatila sam priliku da polažem za prvu zvjezdicu, a upravo sam se prijavila da polažem za drugu“ priča nam Monika.  

Prva akcija čišćenja korita, u kojoj je Monika učestvovala kao dio Ronilačkog kluba Mostar, bila je na rijeci Buni, a nedugo nakon toga u jezeru Alagovac kod Nevesinja.  

„Odlasci na akcije čišćenja u meni su probudili interesovanje, jer sam uvidjela koliko se članovi kluba brinu za okoliš. Ono što mi se posebno svidjelo na tim prvim akcijama jeste činjenica da su svi članovi povezani kao jedna velika obitelj,“ tvrdi Monika. 

Zaštita životne sredine kroz umjetnost 

Tokom ljeta, Ronilački klub Mostar svaki vikend organizuje akcije čišćenja korita rijeka i jezera u Mostaru i okolici. Kroz saradnju sa drugim klubovima u BiH, ali i regiji, ostvaruju svoj cilj – podizanje svijesti građana o zaštiti životne sredine.  

U cilju promicanja ovih vrijednosti, Klub je, kroz Projekat Mostar – Prostori koji pokreću kojeg finansira Vlada Ujedinjenog Kraljevstva, pored akcije čišćenja Mostarskog jezera, organizovao izložbu podvodnih fotografija i edukativnu predstavu Eko patrola i ribica Mimy sa ronicima u ulozi glumaca.  

Za Moniku, koja je kao djevojčica redovno posjećivala Lutkarsko kazalište Mostar, biti na daskama koje život znače bilo je nezaboravno iskustvo za koje se nada da će uskoro imati priliku ponoviti.  

„Kada nam je Brano [koordinator projekta] javio da postoji mogućnost da se glumi u predstavi, pružila mi se prilika da spojim aktivnost kojom se trenutno bavi – ronjenje i nešto što sam voljela od prije – lutkarstvo. Čitav proces osmišljavanja i realizacije predstave bio je jako neobičan jer se ronjenje i pozorište na prvi pogled čine nespojivim,“ kaže nam Monika. 

Uz redovne probe, Monika i ostali članovi kluba radili su na pravljenju scenografije – stijene, alge, mreže, smeće…, a sve sa željom da najmlađima što vjerodostojnije dočaraju podvodni svijet.  

„Tradicionalni načini predstavljanja rada ronioca – prezentacija ili dijeljenja letaka, mojoj i mlađim generacijama sigurno bi bili dosadni. Predstava, ali i izložba fotografija, uspjela je zaintrigirati djecu i mlade da se okušaju u ovom sportu, te kroz njega aktivno uključe u očuvanje flore i faune rijeke Neretve, ali i životne sredine općenito,“ tvrdi Monika. 

Reakcije djece, čiji roditelji su uspjeli uloviti kartu za premijeru ove predstave, potvrđuju Monikine tvrdnje. Najviše njihovih reakcija izazvao je upravo dječak koji u predstavi baca otpatke u vodu.  

„Pored toga što su pomogli roniocima da pronađu osobu koja zagađuje okoliš, djeca su dječaku objasnila zašto se smeće ne treba bacati u rijeke, te gdje i kako pravilno odlagati otpad,“ kaže nam Monika koju je spremnost djece na interakciju, ali i njihovo postojeće znanje iz navedene oblasti, iznenadilo. 

Prvenstveno zbog velike zainteresovanosti, a onda i pozitivnih reakcija najmlađih, Monika bi iskustvo u pozorištu rado voljela ponoviti.  

„Mislim da ljudi tek kada vide posljedice njihovih djela mogu razumjeti koliko je štetno ono što čine. Podvodne fotografije i predstava su im omogućile da uvide kako svako njihovo djelo ima posljedice, negativne reakcije u prirodi,  te koliko truda je potrebno uložiti kako bi se flora i fauna jedne rijeke zaštitila,“ kaže nam Monika.  

Život na kopnu prirodni je nastavak onoga što se dešava ispod vode 

Dok sjedimo na obalama Mostarskog jezera, mostarska bura Moniku vraća u vrijeme njenog prvog zarona.  

„Kada sam prvi put zaronila osjećaj bio predivan. Magičan je osjećaj biti u tom bestežinskom stanju, okruženi vodom. Zaboravite na ostatak svijeta i fokusirate se na ono što se dešava oko vas. Jednostavno, kao da lebdite,“ prisjeća se sa iskrom u očima.

Kao posebno drage trenutke izdvaja ronjenje oko potopljenih brodova ili uz zid.  

„Ispod vas se nalazi bezdan i ne vidite ništa. Kako biste se mogli prepustiti trenutku i magiji koja vas okružuje bitno je imati iskusnog ronioca uz vas. Partner je tu kako bi Vas obučavao, ali je tu i radi sigurnosti. Voda koliko je lijepa, toliko može biti opasna. U tim nepredvidivim trenucima bitno je imati osobu na koju se možete osloniti za pomoć,“ objašnjava nam Monika.  

Iako je na svom prvom zaronu imala 15. godina, Monika niti u jednom trenutku nije osjećala da je njene starije kolege podcjenjuju.  

„Okružena sam ljudima koji su stariji, koji imaju svoje živote – obitelj, posao… Unatoč tome oni su me prihvatili i u Klubu se nikada nisam osjećala isključeno. Svi brinemo jedni o drugima – koliko ispod vode, toliko i iznad nje,“ kaže Monika.  

Upravo su to okruženje i aktivnosti kluba pomogli Monici da se prilagodi na život nakon COVID-19 pandemije.  

„Tokom pandemije, sa ljudima sam komunicirala putem poruka. Kada nam je opet bilo dopušteno da se krećemo, nisam znala kako se upoznati sa novom osobom. Međutim, u Klubu i na akcijama je bila tako dobra atmosfera – ljudi vas ne osuđuju, da sam se osjećala dovoljno ugodno da priđem nekome, upoznam se i povežem se sa njima,“ kaže nam Monika.  

Planovi za budućnost 

O svom usmjerenju nakon završetka Gimnazije, Monika još uvijek razmišlja. Ono što sigurno zna jeste da ljubav prema ronjenju ostaje, te da ne planira stati na drugoj zvijezdi.  

Nada, a uz nju i predani rad, za očuvanje smaragdne rijeke također ostaje.  

Uz Moniku i njene vršnjake, koji se u sve većem broju pridružuju Ronilačkom klubu Mostar, nema sumnje da ovaj hercegovački biser može da opstane unatoč svim izazovima doba u kojem žive.