Prema javnom prostoru
Prema javnom prostoru
Ronald Panza
Razgovori o javnom prostoru uvijek trebaju istaknuti svoju humanističku dimenziju planiranja prostora. Po definiciji, javni gradski prostor je područje ili mjesto koje je otvoreno i dostupno svim građanima.
Nasuprot privatnom vlasništvu, javni prostori pripadaju svima i imaju ulogu gradskog „dnevnog boravka“. U njima se ljudi susreću i druže, posjećuju kulturne, zabavne, sportske manifestacije, rekreiraju se i odmaraju u prirodnom okruženju. Sve te aktivnosti odvijaju se u različitim vremenskim ciklusima – dnevnim, sezonskim i godišnjim. Istovremeno, javni prostori služe za prometnu komunikaciju, njima prolaze pješački, biciklistički i automobilski tokovi i linije javnog prijevoza.
Bez obzira kakvo bilo stanje u društvu ili u političkoj javnosti, trebale bi postojati bitne i kvalitetne vrijednosti planiranja grada prema potrebama ljudi. Pojam javni prostor je višeslojan. Ono što srećemo u javnom prostoru, ljudsku dinamiku i aktivnosti uvijek možemo shvatiti kao Nužne aktivnosti, Izborne aktivnosti i Socijalne aktivnosti.
Nužne aktivnosti su one koje zapravo svi obavljamo bez neke velike prisile i razmišljanja, u svakim uvjetima prostora ili onim vremenskim.
Izborne aktivnosti – poput šetnji, sjedenja na klupi, susreti i razgovori – uvjeti za ovo promišljaju se razvijaju – planski i ne mogu se kvalitetno razviti ako ne postoji odgovarajuća infrastruktura za to. Za ovo je potrebno kvalitetno okruženje, ako ga nema, ljudi će ga potražiti tamo gdje jedino postoji – kod kuće.
Socijalne aktivnosti se mogu dogoditi samo tamo gdje postoje i drugi ljudi. One se jedine događaju spontano, i to samo ako postoji infrastruktura koja pogoduje razvoju primarnih i posebno, izbornih djelatnosti. Ljudi se mogu zadržavati, a ne pretrčavati, ako postoji kvalitetna infrastruktura. Ako je ona loša, ljudi se ne sreću, i ne stvaraju vlastite „trgove.“
Mostar je grad koji nikada nije imao specifično određen glavni trg. Imao je manji, nekad molitveni Trg Musala, ili prostore između Robne kuće HiT ili gimnazije Alekse Šantić, no – iako su se ljudi rado na njima skupljali ili zaustavljali, obilježja javnog prostora više su koristile dinamične zone koje su se nalazile u neposrednoj blizini – Lenjinovo šetalište, te Korzo (gdje su se ljudi opet skupljali i na mostu). Isto tako prostor ispred novih zgrada na Bulevaru, postajao je svojevrstan mali trg prije nego bi se krenulo u doista frekventni Stari grad.
Sve je ovo još i moglo zamijeniti manja ili više frekventna mjesta susreta i van pravih trgova, no kakva je situacija u današnjem trenutku kada smo svjedoci da Mostar posjeduje dvije manje identične obale grada, na kojima je život organiziran da često ne trebaju jedna drugu.
Na koji način će se ljudi nastavljati susretati, na kojem mjestu prepoznavati, ako se i ova centralna zona dodatno otežava pješacima s brzim saobraćajem. Paradoksalno, podjela nije naselila sve prostore ljudima u svojim manjim dijelovima. I dalje, ljudi se na svojim stranama uglavnom kreću i još rjeđe okupljaju na za to predviđenim mjestima. Svjedoci smo praznih igrališta, gomile napuštenih dvorišta, nedirnutih garaža, zaboravljenih bivših tržnica, pustih malih trgova uz rijeku, srušenih bivših domova kulture, te u ruševine zarasle nekadašnje glavne ulice u gradu.
Mnogo je ruševina u gradu uz koje odrastaju i odgajaju se nove generacije mladih ljudi. U njima ovakav prostor može izazvati samo osjećaj ravnodušnosti prema svemu te osjećaj nedostatka čvrstoće i vrijednosti u bilo čemu. Poseban su primjer i trotoari koji su različiti u svakoj ulici i po kojima čovjek ne može hodati uspravno, može se samo prebaciti ili kako to sve češće biva – izgubiti. Bez klupa na kojima ljudi gledaju jedni u druge i trotoara koji privlače na igru ili na sigurno upoznavanje, svaka je nada u bolji i prosperitetniji život najobičniji čin vjere bez sustava.
Definiranje javnih prostora, svih njegovih aspekata i okolnosti je jedan od najvažnijih elemenata projekta jer daje okvire koji su nužni za bolje razumijevanje problematike ovog pitanja. Poseban naglasak za potrebu razumijevanja je na mladima, koji su tu da javni prostor koriste, obnavljaju i pripremaju za bolju budućnost nadolazećih generacija.
Definiranjem otvaramo prostor razumijevanja, a razumijevanjem dajemo mladima alat za izgradnju lokalne zajednice, isključivo po njihovim potrebama, koje su nažalost, sporedan lik u skoro svim pričama. Mladi ljudi iz naše zajednice imaju pravu na okolinu koja će ispunjavati sve njihove potrebe, koja će biti perspektivna, produktivna i koja će imati kapaciteta da pruži razvoj potencijala kojeg ova ciljna populacija neupitno posjeduje.
