Nermina je u Mostaru spoznala značaj i važnost zajednice
„Značajno mi je što svake srijede mogu računati na druženje, zabavu i razgovor sa ženama u Udruženju. Dijelimo recepte, ljekovito bilje, voće i povrće iz bašte. Od nedavno nam je glavna tema svakog druženja stanje komposta – da li je previše suh, mokar, da li su nam gliste negdje pobjegle itd. Srijeda mi je postala najdraži dan u sedmici upravo zbog tih razgovora, ali i Rabijine dobre kafe“, kaže nam Nermina.
Piše: Selma Žuljević, komunikacijska službenica LDA
Nermina se, nakon odlaska u penziju, iz Tuzle preselila u Mostar. Redovna druženja, koja organizuje Udruženje žena Vrba, u Gnojnicama, su joj pomogla da se ukopi u novu sredinu, pronađe nove prijateljice i, po prvi put, upozna sa poljoprivredom.
„Pošto sam u Tuzli živjela u urbanoj sredini nisam se susretala sa poljoprivredom. Prije dolaska ovdje nikad ništa nisam posadila. Uz pomoć njihovih savjeta naučila sam kako i kada da sadim određene kulture, kako da održavam svoju baštu, i naposljetku kako da kompostiram“, rekla je Nermina.
Projekat Mostar – Prostori koji pokreću, u saradnji sa Udruženjem žena Vrba, radi na jačanju osjećaja zajedništva i pripadnosti za ljude poput Nermine.
“Želimo da građani Mostara zajednički prevaziđu prepreke i dijele građanski, društveni i ekonomski život u gradu. Ponosni smo što podržavamo organizacije, poput Udruženja žena Vrba, koje omogućavaju da se žene poput Nermine osjećaju uključene u zajednicu,“ rekao je Vladimir Ćorić, projektni menadžer ispred People in Need (PIN).
Projekat „Otpad nije smeće – nauči kompostirati!“, kojeg Udruženje implementira kroz Projekat Mostar, nastao je upravo iz potrebe mještana za biološkim kompostom za voće i povrće koje uzgajaju. Uz finansijsku pomoć Vlade Ujednjenog Kraljevstva i People in Need, kao implementatora Projekta, mještanke naselja Gnojnice, koje su i prije odlagale travu i otpadke iz kuhinje u improvizirane kompostne hrpe, poboljšale su svoje kompetencije i podigle svijest o upravljanju biološkim otpadom u Mostaru, ali i širom Bosne i Hercegovine.
„U naselju postoji velika zainteresovanost da nauče kako čitav proces kompostiranja funkcionira. Sigurna sam da ćemo, prvenstveno iz velike potrebe, u narednom periodu raditi obuke za ostale mještane. Voljela bih da pored kompostera u naselju dobijemo i reciklomat za plastičnu ambalažu i limenke. Mislim da bi time upotpunile priču proizašlu iz ovog projekta,“ tvrdi Nermina.
Za rođenu Tuzlanku uvijek je posebno zadovoljstvo predstavljati Udruženje u opštinama diljem države. Iznimno joj je drago što Udruženje aktivno sarađuje sa drugim organizacijama u državi, ali i institucijama u Mostaru. Neka od najdražih sjećanja veže za organizovanu posjetu Udruženju žena Lukavac, pogotovo zato što je to mjesto blizu njenog rodnog grada.
„Saradnja sa Gradom [Mostarom], prošle godine, nam je omogučila besplatnan prostor za izlaganje naših proizvode na Adventu i bazaru povodom manifestacije „Ramazan u Mostaru,“ te na raznim sajmovima. Kroz simbolične članarine koje uplačujemo Udruženju omogučile smo sebi odlazak na sajmove van Mostara, a i kontakt sa drugim udruženjima diljem Bosne i Hercegovine,“ kaže nam Nermina.
Da nije upoznala žene iz Udruženje, večina Nermininih dana ne bi bila ispunjena smijehom, putovanjima i raznim aktivnostima.
„Kući sam često sama jer su moje komšinice većinom mlade, radnosposobne žene. Kafa koju popijem svake srijede u Udruženju mi je najdraža, a ujedno u najbolja kafa u toj sedmici upravo zbog razgovora i zabave kojom je pračena,“ kaže nam Nemina.
Jedan od budućih ciljeva Udruženja jeste da, kroz aktivnosti za djecu, privuče i mlade žene, koje zbog obaveza kod kuće ne mogu doći na njihove aktivnosti.
„U mjestu postoje tri-četiri mlade mame sa po troje, četvero djece. One bi rado došle na naše aktivnosti, ali nisu u mogučnosti jer nemaju svekrvu ni mamu kojoj bi djecu ostavile na čuvanje. Svaka od nas bi rado pričuvala njihovu dijecu, bez ikakve naknade, kako bi one učestvovale u nekim aktivnostima ili se jednostavno odmorile uz kafu u našim prostorijama,“ kaže nam Nermina.
Nermini je najdraža aktivnost kroz koju je Udruženje uključilo djecu bila likovna radionica sa tušem u boji.
„Tehnika koju smo odabrali podrazumjevala je da djeca pušu u slamčicu kako bi napravila određene oblike na papiru. Graju i smijeh koja je bila prisutna kad su majke tek dovele djecu, zamjenila je tišina. Bilo je toliko tiho, da su majke, kada su došle po njih, pomislile da su im djeca otišla ranije kući,“ prisjeća se Nermina uz široki osmijeh na licu.
Briga Udruženja o mještanima ogleda se i u posjetama bolnici, prikupljanju novca za lijekove i/ili potrepštine za oboljele osobe u mjestu, ali i u obilježavanju onih sretnih trenutaka u naselju kao što su rođendani, svadbe i nove prinove.
„Njihova podrška kada sam tek došla u ovo naselje me oduševila. Nisam vjerovala da se dvadeset nepoznatih žena može tako dobro slagati i vezati jedna za drugu. Mislim da je taj osjećaj zajednice ostao samo još u ruralnim dijelovima Bosne i Hercegovine,“ tvrdi Nermina.
Nermina, koja je u Mostar došla radi klime, ali ostala radi podrške žena iz Udruženja, kaže da kroz aktivnosti pokušava opravdati ogromno povjerenje koje su joj žene iz naselja dale, te prema ženama koje su se učlanile nakon nje ukazati makar djelić gostoprimstva koje je njoj bilo ukazano. Tokom našeg razgovora posebno priznanje odaje predsjednici Udruženja – Medini Gosto – za koju kaže da je prvenstveno divna osoba, a onda i odlična liderica, organizatorica i govornica.
„Svaki put kad dođem kažem ‘Hvala vam’, jer zbog njih je moj život nakon penzije ispunjen,“ kaže Nermina.