Prostori koji pokreću zajednicu slijepih i slabovidnih osoba
Slijepe i slabovidne osobe u Mostaru su često na margini društva. Njihove potrebe su zanemarene, a olako se shvata ovaj oblik invaliditeteta, […]
PROSTA PRIČA
Kolumna Pisma na putu do kuće Autorica: Ivana Bešlić Penava Teško mi je zamisliti proslavu rođenja djeteta bez glazbe. Čak i u […]
ZAŠTO SE NE SJEĆAMO ZASLUŽNIH ŽENA IZ BOGATE BH. ISTORIJE?
Kolumna Pisma na putu do kuće Autor: Slađan Tomić Prije nekoliko dana Bosna i Hercegovina dobila je prvu guvernerku. Tačnije, Centralna banka […]
„VEDRI OSMIJEH“ ZA VEDRIJI OSMIJEH RODITELJA I DJECE
Kolumna Pisma na putu do kuće More. Ta riječ me već danima šamara, sjetim je se često, prečesto otkad sam pročitala […]
Javni prostor – potreba ili privilegija?
Ko su subjekti u prostoru? Koje radnje, stanja i zbivanja prostor može da podrži? Koji su specifični objekti u prostoru potrebni za […]
Javni pokret
Još dok smo u stomaku, borimo se za svaki centimetar prostora. Čim udahnemo ovozemaljski vazduh, kreće borba za svaki dah, svaki kvadratni […]
Zanemarena perspektiva: Kako planiranje prostora ignoriše potrebe djevojčica i žena
O tome kako planiranje u javnom prostoru često isključuje potrebe djevojčica i žena nisam znala mnogo. Nedavno sam, na poslovnom sastanku koji […]
Toliko se stvari nadvilo nad ovaj mali grad
Toliko se stvari nadvilo nad ovaj mali grad
Kolumna Pisma na putu do kuće
Autorica: Maja Rubinić
PISMA NA PUTU DO KUĆE: Mostar, moja mjera svijeta
„Želim da mi vidiš izraz lica kada pređemo Ivan“, rekla sam mu kada smo odlučivali kuda ćemo na naše prvo putovanje, van […]
Počnimo biti stanari, a ne podstanari
Nakon toliko godina življenja u Mostaru, ne mogu se oteti dojmu da još uvijek većina ljudi ovdje živi pasivno, ponašajući se kao da grad nije njihov, ili da je njihov samo koliko im je dovoljno da nemaju nikakvi odgovornost. I pritom bez priziva savjesti bace kesu smeća niz vjetar.
